Kolumna Kolumna Dragane Matović "So na ranu": Gašenje
Komentari
22/04/2025
-12:16
Koliko god javni servis izgledao ranjivo ovih dana, upravo bi njegova blokada i zahtev za gašenjem RTS-a mogli biti onaj tvrdi orah koji bi mogao da pokvari blistavi osmeh čitavog ovog blokadno-plenumaškog pokreta. Prvo, zato što novinarstvo i novinari, uprkos lošoj reputaciji, nisu tek tako dobili titulu "sedme sile" i nisu samo onako postali brdo ispod koga se vode sve bitke za osvajanje vlasti. A drugo, zato što bi blokada RTS-a mogla da uradi ono što se retko kad dešava i teško kome polazi za rukom, a to je da mobiliše novinare na način na koji to ne uspevaju ni kodeksi, ni udruženja, a, pogotovo ne strah, već samo jedna jedina stvar – pritisak. Pritisak od novinarstva pravi silu.
A sad malo o pritisku.
Poštenog novinara, a takav brzo izađe na glas, niko neće zvati dva puta da od njega nešto zahteva ili da mu preti. Neće se prevariti.
Pritisak je rezervisan za "važne" novinare. Oni su važni jer ih zovu iz nekih važnih kabineta, neki važni ljudi koji od njih traže neke važne usluge i jer drugačije i ne mogu da budu novinari. Takve vredi zvati. I njih zovu.
Jedini pravi pritisak koji svaki novinar trpi je pritisak javnosti. Taj pritisak je jedini opravdani iako nekada opasniji od svih ostalih. Jer kada strah od osude javnosti počne da uređuje medije i piše tekstove i kada novinar počne da udovoljava svojoj publici, to je jednako loše kao kad udovoljava vlastima ili vlasnicima medija za koje radi, ili nekim drugim moćnicima.
Ali glavni apsurd u ovoj našoj priči nalazi se u tome ko osim studenata traži gašenje RTS-a. Apsurdno je da među onima koji, između ostalih, traže gašenje RTS-a, navodno zbog nepoštovanja pravila profesije, ima najviše onih koji se pretežno informišu iz medija Junajted medije koji se više i ne trude da sakriju svoj propagandni karakter i koji bi pali kao prve žrtve u borbi protiv neprofesionalnog novinarstva zajedno sa prodržavnim tabloidima. Ne vlada Vučić, uz sve greške ove vlasti, toliko dugo zato što ima RTS, nego zato što ima N1 i Junajted mediju.
Blokade javnog servisa na kojima se traži gašenje ove institucije neskriveno podržavaju i udruženja novinara, i novinari koji se deklarišu kao borci za slobodu javne reči. Ne čudi to one koji znaju da su isti ti podržavali i političku čistku i progon u novinskim redakcijama koje je sprovodila prethodna vlast.
Blokadu javnog servisa podržavaju i svi oni poznati glumci, reditelji , scenaristi, producenti i ostali "slobodni umetnici" – od kojih su mnogi i sami učestvovali u spornim poslovima sa spoljnim privatnim produkcijama koje nemaju ni zaposlenih ni tehnike i koje koriste tehničke i ljudske resurse RTS-a za snimanje kojekakvih emisija i serija koje posle po basnoslovnim cenama prodaju tom istom RTS-u. Tužilaštvo je pre više od dve godine, posle pisanja Pištaljke o ovim zloupotrebama, pokrenulo istragu o poslovanju RTS-a, i za sve ovo vreme istraga se nije makla od početka. Bez ikakvih blokada.
Blokade javnog servisa na kojima se traži njegovo gašenje podržavaju i opozicioni prvaci koji su bili vlasnici marketinških agencija koje sa RTS-om posluju još od Miloševićevog vremena i koje od tada do danas imaju eksluzivitet u preprodaji reklamnih minuta RTS-a, na čemu su kao posrednici zaradili čitavo bogatstvo koje bi, da nije njih, ostalo u RTS-u.
Gašenje RTS-a, i to na način koji pre preti da glave dođe njima samima nego RTS-u, traži i jedna od najvećih nevladinih organizacija u Srbiji, CRTA, korporacija među NVO, koja se, kako joj stoji na sajtu bavi "razvojem demokratske kulture". Crta je pre samo nekoliko dana na svom tviter nalogu postavila objavu u kojoj se kaže: "Gotov je RTS. Živeo novi javni medijski servis – 59 odsto građana slaže se sa idejom da se RTS ugasi i da se pravi novi nacionalni medijski servis koji bi uređivali profesionalni novinari koji nisu bliski ni vlasti ni opoziciji". Nije potrajalo dugo do prvog odgovora u kome se je jedan tviteraš napisao: „89 posto građana traži to isto za N1, Novu S i Crtu".
A na kraju, u stvari na početku, gašenje RTS-a traže i studenti koji televiziju i ne gledaju, jer su mediji iz kojih se informiše njihova generacija Jutjub i Tiktok. Zahtev za gašenje javnog servisa za ovu generaciju verovatno nema veći značaj od gašenja naloga na društvenim mrežama ili platformama. Kao što to nema ni ukidanje demokratskog načina odlučivanja i uvođenje plenuma i narodnih zborova ponovo u naše živote.
Ideja o gašenju RTS-a, izašla je, čini se, iz iste pameti koja je smislila i odlazak studenata na biciklima do Strazbura i koja planira uskoro da otprati studente i na trčanje do Brisela. Zahtevu za gašenje RTS-a, kao i čitavoj akciji višednevne blokade javnog servisa, reklo bi se fali, baš kao i skakanju, trčanju ili studentskim šetnjama – smisao. Odgovor na pitanje: Šta se postiže blokadom RTS-a, gašenjem javnog servisa i poternicama za novinarima?
Ali, čik pitajte to one koje su i najpametniji među nama, u koje svakako spada rektor, bivši doduše, proglasili "boljim delom Srbije", koji je uz to i "bogatiji i obrazovaniji". Bivši rektor se, izgleda, manje plaši da ga proglase fašistom nego protivnikom blokada i plenuma. Nije ni čudo, zna rektor da je jedan takav plenum, narodni zbor baš kao onaj ispred RTS-a, pre oko 2500 godina, osudio na smrt i jednog Sokrata. Tesnom većinom, ako je za utehu.
Komentari (0)