Planeta

Snajperista kojeg su slali na Kosovo u detalje objasnio atentat na Trampa: Jedna greška mu je neshvatljiva

Komentari

Autor: Euronews Srbija

16/07/2024

-

22:20

Snajperista kojeg su slali na Kosovo u detalje objasnio atentat na Trampa: Jedna greška mu je neshvatljiva
Snajperista kojeg su slali na Kosovo u detalje objasnio atentat na Trampa: Jedna greška mu je neshvatljiva - Copyright Tanjug AP/Gene J. Puskar, YouTube/Dialogue Works

veličina teksta

Aa Aa

Atentat na bivšeg predsednika SAD Donalda Trampa na subotnjem mitingu u Pensilvaniji ostavio je mnogo otvorenih pitanju o radu čuvene američke Tajne službe, koja je prethodne 43 godine (od upucavanja Ronalda Regana) imala besprekoran učinak.

Dok se čeka zvanična istraga, društvenim mrežama kruže snimci iz raznih uglova na kojima se vidi kako ubica naočigled okupljenih građana leži na krovu sa puškom uperenom u 140 metara udaljenog Trampa na bini, dok se ljudi deru na sav glas u pokušaju da upozore policiju.

Na jednom snimku se vidi kako je prošlo najmanje dva minuta od kako je primećen, a dvojica snajperista iza bine su sve vreme gledala u njega i čak ga držala na nišanu, ne ispaljujući metak pre nego što je on zapucao i ubio jednog čoveka u publici, ranivši Trampa u uho.

Na brojna pitanja o tome šta je pošlo naopako pokušao je da odgovori iskusni američki snajperista Kristofer Vitkom, koji je učestvovao u raznim međunarodnim misijama od Kosova i Metohije do Avganistana i Jemena, ali i rešavanju talačkih kriza za FBI.

On je u Jutjub intervjuu sa bivšim agentom CIA Larijem Džonsonom objasnio da je moguće da snajperisti nisu pucali na vreme zbog zabune, čekajući potvrdu da naoružani čovek nije pripadnik neke druge bezbednosne službe, poput lokalne policije. Međutim, ni njemu nije jasno kako niko nije obezbedio jednu od retkih i verovatno najbolju poziciju da se puca na bivšeg predsednika, što je toliko uobičajena procedura da su i sami snajperisti Tajne službe verovatno navikli da viđaju naoružane ljude u kamuflažnoj odeći na obližnjim krovovima.

Takođe je neverovatno da je snajperski tim lokalne policije navodno koristio zgradu fabrike „AGR internešenal“, sa čijeg je krova pucao ubica, kao svoju poziciju, ako je tačno ono što piše New York Post, na osnovu izvora iz policije. Pritom je jedan policajac rekao kako se popeo na merdevine i povukao kada je ubica uperio pušku u njega.

Vitkomov sagovornik Džonson, koji takođe ima opsežno iskustvo, iz raznih CIA misija, je čak naveo da postoje samo dve opcije: potpuna nesposobnost ili zla namera bezbednosnih službi.

Šta snajperisti prolazi kroz glavu kada okleva?

Vitkom objašnjava kako su snajperisti neposredno pre nego što je ubica otvorio vatru prešli sa dvogleda na poziciju za pucanje, jedan ležeći, a drugi klečeći sa puškom na stativu sa tri noge.

"U kratkom vremenskom periodu, ako biste uočili pretnju kroz dvogled, prešli biste na sredstvo za rešavanje te pretnje, što bi bila puška ako ste snajperista u policiji. Vidite da jedan leže na pušku na krovu, i vidite da drugi snajperista stoji iza stativa na jednom kolenu sa uzvišenog položaja. Gledaju istu stvar koju su gledali kroz dvogled, i obojica gledaju u potpuno istom pravcu. Pokušavam da objasnim svoje ponašanje u ovoj situaciji, zašto bih prešao sa dvogleda na položaje za pušku. To znači da sam identifikovao pretnju“, objašnjava Vitkom iz sopstvenog iskustva ponašanje snajperista.

Stručnjak je pojasnio da snajperisti ne gledaju stalno kroz nišan jer bi onda bili ograničeni na jednu jako malo tačku, već stalno osmatraju okolinu golim okom i dvogledom. Na razdaljini od 140, po njemu je najlakše metu uočiti upravo golim okom, pa se u trenutku kada ubica puca vidi da snajperista podiže pogled na momenat, pre nego što uzvrati paljbu.

On zaključuje da su potezi ove dvojice agenata na krovu sami po sebi razumljivi, kao i da je oklevanje posledica procedura koja se moraju ispoštovati kako bi se izbegla prijateljska vatra. Ono što mu nije jasno su druge karike u toj proceduri, koje nisu dale adekvatne povratne informacije.

"Pravila delovanja su sledeća: ne možete koristiti smrtonosnu silu osim ako ne uočite smrtonosnu pretnju ili pretnju ozbiljnim telesnim povredama. Hajde da se stavimo u oči snajperiste Tajne službe. Mnogi ljudi bi rekli, ubij k*rvinog sina, zar ne? Ali ako ste profesionalac, a nalazite se u toj snajperskoj poziciji, otkud znate da kancelarija lokalnog šerifa nije imala nekoga na tom krovu ko pokušava da pokrije taj krov, što biste inače videli svaki put? Želite li da pogrešite i da ubijete šerifovog zamenika koji radi svoj posao pokrivajući krov, koji je ionako trebalo da bude pokriven? Dakle, možete barem razumeti mogućnost da je snajperista Tajne službe na krovu video pretnju, ali nije mogao da je identifikuje kao smrtonosnu jer je moguće da je došlo do greške u komunikaciji, što se često dešava u vojsci.  A maskirne pantalone, on ima i AR-15, nosio bi svako ko je tamo. Vi imate uniforme na sve strane. Imate lokalno odeljenje šerifa, policiju, barem neke federalne službe za sprovođenje zakona“, navodi snajperista.

Vitkom i Džonson su prethodno utvrdili da je napadač parkirao kombi, potencijalno sa eksplozivnom napravom, hodao na otvorenom sa jurišnom puškom naočigled svedoka, identifikovan kao potencijalna pretnja, ali mu je nekako dozvoljeno da se popne uz merdevine koje niko nije čuvao, a koje su bile delimično zaklonjene tako da je morao da zna unapred da su tu ili ih sam postavi ranije.

Prema Vitkomovoj pretpostavci krivce treba tražiti među onima koji su obezbeđivali širi prsten oko mitinga, a ne u među snajperistima i agentima uz Trampa koji su brzo skočili i pokrili ga.

"Mislim da ćete videti kako ove stvari izlaze na videlo kako se istraga bude odvijala. Primarne stvari o kojima će ljudi ovde pričati narednih dana, kako Tajna služba, sa svim svojim protokolima, nije pokrila te potencijalne snajperske pozicije? I imate očigledne odgovore, jedan od njih je da nisu imali dovoljno ljudi. Video sam samo dve puške u celom ovom događaju“, kaže Vitkom.

Na pitanje zašto nisu angažovali neke druge službe nije imao jasan odgovor, ali kaže da u takvim situacijama postoji konstantna komunikacija radio vezom i telefonima baš kako bi se jasno identifikovali svi naoružani akteri na terenu.

Na snimku se ne čuje puška ubice već probijanje zvučnog zida

Još jedna stvar na koju snajperista skreće pažnju je pogrešno izveštavanje medija, da se na snimku čuju pucnji iz puške napadača.

"Jedna stvar koju ljudi moraju znati kada gledaju ove snimke je da su zapisi koje čujete projektili, a ne pucnji i zvučni potpis im je drugačiji od ispaljenog metka odmah posle njih. Sve je uhvatio taj mikrofon i nastalo je minijaturno probijanje zvučnog zida, koje zvuči kao škljocanje“, objašnjava Vitkom koji je ranije dodao da iz iskustva zna kako zvuči kada meci prolaze pored njega.

Što se samog napadača tiče, za njega pretpostavlja da nije bio strastveni strelac koji stalno ide u streljanu, ali da je sa te razdaljine, sa tom puškom bilo razumno očekivati da i neko sa osnovnom obukom pogodi metu. Za profesionalca je, kako kaže, ta razdaljina sa tim oružjem i nišanom automatski pogodak.

Takođe je dodao da su snajperisti napadača verovatno pogodili kroz usta, jer su oni dovoljno obučeni da jednim metkom preseku moždano stablo sa druge strane glave.

Komentari (0)

Svet