Odlazak Džina Hekmana: Uloge po kojima ćemo pamtiti oskarovca i legendu Holivuda

Oskarom nagrađivani američki glumac Džin Hekman (95) i njegova supruga Betsi Arakava (63) pronađeni su mrtvi u svom domu u Santa Feu, Novom Meksiku.

"Ne verujemo da je u smrtnim slučajevima bila uključena zla namera, međutim, tačan uzrok smrti u ovom trenutku nije utvrđen", saopšteno je iz kancelarije šerifa Santa Fea za Sky News.

Tokom karijere koja je trajala više od šest decenija, Hekman je osvojio brojne nagrade, među kojima su dva Oskara, dve Bafta nagrade i četiri Zlatna globusa. Oskara je osvojio za najboljeg glumca za ulogu Džimija "Popaja" Dojla u trileru Vilijama Fridkina "Francuska veza" iz 1971. godine, a govorio je kako je bio "tek" sedmi izbor za ulogu u ovom filmu. Očigledno je on bio pun pogodak, pošto je upravo za taj film dobio svoju prvu zlatnu statuu u 41. godini života.

ASSOCIATED PRESS

Pored toga, dobio je još jednog Oskara za najboljeg sporednog glumca za ulogu Malog Bila Dageta u vestern filmu Klinta Istvuda "Neoprostivo" iz 1992. godine.

Njegove druge uloge nominovane za Oskara bile su u filmu "Boni i Klajd" iz 1967. godine, kao Bak Barou, u filmu "Nikad nisam pevao za svog oca" iz 1970. godine, i kao agent u filmu "Gore na Misisipiju" iz 1988. godine. Hekman je odigrao više od 100 uloga, uključujući Leks Lutora u filmovima o Supermenu iz 1970-ih i 1980-ih.

Takođe je glumio u hit filmovima "Bekstvo iz sudnice" i "Konverzacija", kao i u filmu Vesa Andersona "Porodični Tenenbaumi".

Njegov poslednji veliki filmski nastup bio je u ulozi Monroa Kolea u filmu "Dobrodošli u Musport" iz 2004. godine.

profimedia

Marinac, glumac, pisac...

Rođen kao Judžin Alden Hakman u San Bernardinu, Kalifornija, 1930. godine, sa samo 13 godina doživeo je tešku porodičnu dramu, kada je otac odlučio da napusti njegovu majku.

"Uvek je išao predaleko, bio je prilično strog", prisećao se Hakman svog oca, koji je radio u štampariji i često ga fizički kažnjavao.

Iste godine kada ih je otac napustio, preselio se u Denvil, Ilinois, gde je živeo sa babom i dedom. Ta 1943. godina duboko mu se urezala u sećanje, kako je govorio, kada bi se sećao svog detinjstva. U intervjuima je znao da se našali da su brojne "disfunkcionalne porodice iznedrile priličan broj dobrih glumaca".

profimedia

Kao tinejdžer, kojeg je odgajala samohrana majka, Hekman je često upadao u nevolje. Imao je sukobe sa autoritetima u srednjoj školi Storm Lake u Ajovi. Čak je proveo noć u zatvoru nakon što je ukrao slatkiše i flašu sode. Njegovi najmirniji trenuci bili su kada ga je njegova majka Ana, koja je volela filmove, vodila u bioskop da gleda svog voljenog Džejmsa Kenija. Tu se i rodila njegova ljubav prema velikom platnu.

U jednom trenutku je napustio školu i zaposlio se u čeličani, a kako je slagao koliko godina ima, sa samo 16 pridružio se marincima, sa kojima je proveo četiri i po godine. Služio je u Japanu i obavljao misije u Kini tokom Maoovih revolucionarnih godina. Međutim, njegova sklonost ka nevoljama nije bila "izlečena" nošenjem vojne uniforme, i upao je u probleme zbog tuča.

"Oduvek sam imao problema sa autoritetima. Nisam bio dobar marinac. Jednom sam postao kaplar i brzo su me smenili", rekao je u intervjuu sa Lari Kingom 2004. godine.

profimedia

Sudbina se umešala baš kada je njegov bataljon bio pozvan da učestvuje u Korejskom ratu. Hekman je pao sa motora, slomivši desnu nogu, desno rame i levi koleno, što ga je ostavilo nesposobnim za aktivnu službu. Nakon što je otpušten iz vojske 1952. godine, Hekman je proveo šest meseci studirajući novinarstvo na Univerzitetu u Ilinoisu pre nego što je napustio studije. Sa 22 godine, otišao je u Njujork da pokuša da postane glumac, podstaknut iskustvom iz sveta zabave koje je stekao kao marinac, kada je bio Di-džej i spiker na radiju Oružanih snaga.

Zaposlio se u pozorištu u Pasedini, gde je upoznao Dastina Hofmana, a mnogi su tih godina govorili da su ta dva glumca među onima koji "verovatno neće uspeti".

Prvi debi na velikom ekranu imao je u melodrami Lilit iz 1964. godine, u kojoj je glumio uz Vorena Bitija, prenosi Gardijan.

profimedia

Glumeći Baka Baroua u filmu Artura Pena "Boni i Klajd", dobio je svoju prvu nominaciju za Oskara za najboljeg sporednog glumca. Iako je izgubio od Džordža Kenedija u filmu "Cool Hand Luke", to ga je dovelo do njegove prve glavne uloge u filmu "Nikad nisam pevao za svog oca" iz 1970. godine, sa Melvinom Daglasom.

Hekman je ostvario dalji uspeh 70-ih godina sa ulogama u filmovima "Avantura Posejdona" i "Previše daleki most", a takođe je pokazao talenat za komediju sa hvaljenim ulogama u "Mladi Frankenštajn" i "Supermen", gde je igrao superherojevog neprijatelja Leksa Lutora.

Tokom 80-ih, nastavio je da igra Leksa Lutora u nastavcima "Supermena", a takođe je glumio u filmovima "Crveni", "Husari" i "Nema izlaza". Takođe je dobio još jednu nominaciju za Oskara za film "Gore na Misisipiju" pre nego što je osvojio svoj drugi Oskar 1992. godine za ulogu u filmu Klinta Istvuda "Neoprostiv"o. Ista decenija donela mu je uloge u filmovima "Firma", "Crveni talas" i "tica u kavezu".

AP/MARK J. TERRILL

Hekman se bavio i pisanjem. Autor je istorijske fikcije "Buđenje zvezde Perdido" koja je imala nekoliko nastavaka. Poslednji je objavljen 2011. godine.

Njegova prva supruga bila je Fej Moltiz sa kojom se razveo 1986. godine nakon 30 godina braka. Sa njom ima troje dece: Kristofera Alena, Elizabet Džin i Lesli En. Ponovo se venčao sa Betsi Arakavom, sa kojom je živeo u Santa Feu, Novom Meksiku.