Nauka

Da li IQ ljudi opada? Uznemirujuća PISA studija i kako prepoznati "truljenje mozga"

Komentari
Da li IQ ljudi opada? Uznemirujuća PISA studija i kako prepoznati "truljenje mozga"
Da li IQ ljudi opada? Uznemirujuća PISA studija i kako prepoznati "truljenje mozga" - Copyright profimedia

veličina teksta

Aa Aa

Test inteligencije je izmišljen pre 121 godinu, dok je prosečan IQ kroz istoriju rastao zajedno sa tehnološkim napretkom. Međutim, poslednjih godina je došlo do usporavanja, ako ne i preokreta tog trenda, pokazala su istraživanja. Neka za tu pojavu krive porast upotrebe pametnih telefona, ali i društvene mreže, dok se u zadnje vreme sve više raspravlja o fenomenu "TikTok mozga" među tinejdžerima ili tzv. "truljenju mozga" (Oksfordova reč godine 2024.).

Novi članak Financial Times-a analizira test za merenje koeficijenta inteligencije petnaestogodišnjaka, koji je sproveo Program za međunarodnu procenu učenika (PISA). Ovim testom se ocenjuje učinak učenika u čitanju, matematičkoj i naučnoj pismenosti, a najnoviji podaci sugerišu da je koeficijent inteligencije dostigao vrhunac početkom 2010-ih. 

Novinar FT-a Džon Bern-Mardok navodi da tajming ovih podataka označava "tačku preokreta“ i da je to vredno pažnje jer se poklapa sa promenljivim odnosom ljudi prema informacijama, koji se sada dobajaju prvenstveno onlajn. 

Opadanje matematičkih i pismenih veština verovatno je rezultat prebacivanja sa učenja iz teksta na vizuelne medije, navodi autor.

"Čini se da manje gledamo na opadanje u čitanju samom po sebi, a više na širu eroziju ljudskih kapaciteta za mentalni fokus i primenu. Većina diskusija o društvenim uticajima digitalnih medija fokusira se na uspon pametnih telefona i društvenih mreža. Ali promena u ljudskom kapacitetu za fokusiranu misao poklapa se sa nečim fundamentalnijim: promenom u našem odnosu prema informacijama", smatra Bern-Mardok.

Unsplash

 

Porast udela 15-godišnjaka koji su prijavili poteškoće na PISA testovima poklapa se sa velikim promenama u načinu na koji se informacije obrađuju, drastično prelazeći sa čitanja na vizuelni sadržaj tokom dve decenije.

Rezultati za sve tri oblasti PISA testa imali su tendenciju da dostižu vrhunac oko 2012. U mnogim slučajevima, oni su više pali između 2012. i 2018. nego tokom godina pandemije. Takođe, ovaj pad u sposobnosti za rezonovanje i rešavanje problema nije ograničen samo na tinejdžere. Odrasli pokazuju sličan obrazac, sa padom u svim starosnim grupama u prošlogodišnjem ažuriranju OEBS-ove procene trendova u veštinama odraslih.

Koji su znaci "truljenja mozga"?

Truljenje mozga definisano je kao "navodno pogoršanje mentalnog ili intelektualnog stanja osobe“ koje je rezultat gledanja previše "trivijalnog ili bezizazovnog“ sadržaja na internetu, kao što su TikTok snimci.

To je izraz koji se često koristi u šali, ali je i zastrašujuća implikacija nove studije koju je objavio tim naučnika na Univerzitetu Tianđin u Kini, piše BBC-jev portal Science Focus.

Naučnici su skenirali mozak više od stotinu studenata i rekli im da popune upitnik o njihovim navikama gledanja kratkih videa. Anketa je uključivala izjave poput "moj život bi bio prazan bez kratkih videa“ i "nemogućnost gledanja kratkih videa bila bi bolna kao gubitak prijatelja“, pri čemu su učesnici otkrivali o sebi koliko su bili spremni.

Intrigantno je i što su istraživači otkrili da su oni koji su najviše privrženi kratkim snimcima imali primetne razlike u strukturi mozga. Ti učesnici su imali više sive materije u svom orbitofrontalnom korteksu (OFC), regionu blizu prednjeg dela mozga koji je uključen u donošenje odluka i emocionalnu regulaciju. Slično, imali su više sive materije u malom mozgu, maloj strukturi u obliku karfiola na zadnjem delu mozga koja igra ulogu u kretanju i emocijama.

Tanjug AP/George Walker IV

 

Tim stručnjaka je zaključio da je ovo loša vest za ljubitelje TikTok-a jer bi preveliki OFC mogao biti znak onoga što su opisali kao "povećana osetljivost na nagrade i podsticaje povezane sa kratkim video sadržajem“. Pretpostavka je da je gledanje previše TikTok videa moglo dovesti do tog "neuronskog nadimanja".

Slično tome, sugerisali su da bi ojačani mali mozak mogao pomoći mozgu da efikasnije obrađuje kratke video sadržaje, verovatno kao rezultat čestog prekomernog gledanja. To bi moglo da uzrokuje spiralu, gde gledanje više videa jača ove moždane puteve, čineći naviku još više ukorenjenom.

Tim je takođe izvršio drugo skeniranje mozga, prateći moždanu aktivnost učesnika dok su se odmarali zatvorenih očiju.

Otkrili su veću sinhronizaciju aktivnosti unutar više područja mozga. To je uključivalo dorsolateralni prefrontalni korteks (region uključen u samokontrolu), zadnji cingularni korteks (područje uključeno u razmišljanje o sebi), talamus (neku vrstu relejne stanice za moždane signale) i mali mozak.

Istraživači su sugerisali da bi ove funkcionalne razlike u mozgu mogle odražavati niz problema među zavisnicima. Oni uključuju probleme sa odvajanjem od video snimaka i tendenciju preteranog poređenja sa drugima dok ih gledate.

Takođe su zamolili učesnike da popune upitnik o 'dispozicionoj zavisti', faktoru koji se meri time koliko su se složili sa izjavama kao što su „težim da postignem superiorna dostignuća u odnosu na druge ljude".

Zanimljivo je da su naučnici otkrili da su mnoge veze između zavisnosti od videa i razlika u mozgu takođe povezane sa višim nivoima zavisti. Ovo sugeriše da bi osećaj zavisti mogao da poveća verovatnoću da neko gleda kratke snimke i, vremenom, ova navika može dovesti do potencijalno štetnih promena u mozgu.

Da li TikTok izaziva trulež mozga?

Za strastvene ljubitelje kratkih videa ili možda zabrinute roditelje, ideja da bi navike gledanja mogle da preoblikuju strukturu mozga je razumljivo alarmantna.

Međutim, važno je razmotriti ovu studiju u širem istorijskom kontekstu u kojem nove tehnologije i mediji dugo izazivaju preuveličane neurološke tvrdnje. Takođe je važno razumeti ograničenja istraživanja, napominje se u članku Science Focus-a.

Prošlo je skoro 20 godina otkako je časopis "The Atlantic" objavio naslovnicu sa pitanjem "Da li nas Google pravi glupima?“ sa sugestijom da je odgovor "Da". Autor teksta Nikolas Kar požalio se da je nekada bio "ronilac u moru reči", ali sada, zahvaljujući Guglu, klizi po površini "kao na džet skiju".

U istoj eri objavljene su i bezbrojne studije sa snimcima mozga sumnjivog kvaliteta, od kojih su mnoge navodno pokazale katastrofalne efekte interneta na "krhke umove" ljudi.

Nekoliko godina kasnije, neuronaučnica i profesorka Suzan Grinfild pokrenula je medijsku kampanju tvrdeći da je "promena uma“ od uticaja interneta i video igrica na mozak, pretnja po čovečanstvo ozbiljna koliko i klimatske promene.

AI Preporuka

Komentari (0)

Magazin