AI sve brže čita misli: "Dekoder mozga" zna šta je ljudima na umu, čak i ako to ne izraze
Komentari18/02/2025
-19:10

Naučnici su dodatno poboljšali tzv. "dekoder mozga", koji koristi veštačku inteligenciju (AI) da pretvori misli u tekst, piše Live Science.
Novi algoritam za konvertovanje može brzo da obuči već postojeći dekoder da čita misli sa mozga druge osobe, naveo je tim američkih stručnjaka u novoj studiji. Njeni nalazi bi jednog dana mogli da pomognu ljudima sa afazijom, poremećajem mozga koji utiče na sposobnost osobe da komunicira, naveli su naučnici.
Dekoder mozga koristi mašinsko učenje da prevede misli osobe u tekst, na osnovu odgovora mozga na priče koje su slušali. Međutim, prethodne verzije dekodera zahtevale su od učesnika da slušaju priče u MRI skeneru mnogo sati, dok su ti dekoderi radili samo na osobama na kojima su konfigurisani.
"Ljudi sa afazijom često imaju problema sa razumevanjem jezika, kao i sa izgovaranjem jezika. "Dakle, ako je to slučaj, onda možda uopšte nećemo moći da napravimo modele za njihov mozak tako što bi gledali kako njihov mozak reaguje na priče koje slušaju“, rekao je koautor studije Aleksandar Hut, neuronaučnik sa Univerziteta Teksas u Ostinu.
U novom istraživanju, objavljenom 6. februara u časopisu Current Biology, Hut i koautor Džeri Teng, diplomac Univerziteta Teksas, istraživali su kako bi mogli da prevaziđu ovo ograničenje.
"U ovoj studiji smo se zapitali, možemo li da nešto uradimo drugačije? Možemo li u suštini da prenesemo dekoder koji smo napravili za mozak jedne osobe u mozak druge osobe?" rekao je on.
Istraživači su prvo obučili dekoder mozga na nekolicini referentnih učesnika studije starom dugačkom metodom - prikupljanjem funkcionalnih MRI podataka, dok su učesnici slušali 10 sati radio priča.
Zatim su obučili dva algoritmaza konvertovanje na referentnim učesnicima i na drugoj grupi "ciljanih" učesnika: jedan koristeći podatke prikupljene dok su učesnici proveli 70 minuta slušajući radio priče, a drugi dok su 70 minuta proveli gledajući neme "Piksarove" kratke filmove koji nisu povezani sa radio pričama.
Koristeći tehniku koja se zove funkcionalno usklađivanje, tim je mapirao kako su mozgovi referentnih i ciljnih učesnika reagovali na iste audio ili filmske priče. Koristili su te informacije da obuče dekoder da radi sa mozgovima ciljanih učesnika, bez potrebe za prikupljanjem višesatnih podataka za obuku modela.
Zatim je tim testirao dekodere koristeći kratku priču koju niko od učesnika ranije nije čuo. Iako su predviđanja dekodera bila nešto tačnija za originalne referentne učesnike nego za one koji su koristili konvertore, reči koje je predvideo na osnovu skeniranja mozga svakog učesnika su i dalje semantički povezane sa onima korišćenim u test priči.
Na primer, deo test priče pominjao je nekoga ko je razgovarao o poslu u kojem nije uživao, rečima "Ja sam konobarica u sladoledžijskoj radnji. Dakle, hm, to nije ... ne znam gde želim da budem, ali znam da to nije to." Dekoder koji koristi algoritam konvertora obučen na filmskim podacima je očitao sledeće reči iz mozga: "Bila sam na poslu za koji sam mislila da je dosadan. Morala sam da primam narudžbine i nisu mi se sviđale, pa sam radio na njima svaki dan". To nije tačno podudaranje je dekoder ne čita zvukove koji su ljudi čuli, ali ideje su povezane, objašnjava Hut.
"Zaista iznenađujuća i kul stvar je da to možemo da uradimo čak i bez upotrebe jezičkih podataka. Dakle, možemo imati podatke koje prikupljamo samo dok neko gleda neme video zapise, a onda ih možemo koristiti da napravimo ovaj jezički dekoder za njihov mozak“, rekao je Hut za Live Science.
Korišćenje konvertora zasnovanih na video zapisima za prenos postojećih dekodera ljudima sa afazijom može im pomoći da izraze svoje misli, smatraju istraživači. Takođe su otkrivena neka preklapanja između načina na koji ljudi predstavljaju ideje iz jezika i vizuelnih narativa u mozgu.
"Ova studija sugeriše da postoji neka semantička reprezentacija koju nije briga iz kojeg modaliteta dolazi“, rekao je za Live Science Jukijasu Kamitani, neuronaučnik sa Univerziteta Kjoto koji nije bio uključen u studiju.
Drugim rečima, to naučnicima pomaže da se otkrije kako mozak predstavlja određene koncepte na isti način, čak i kada su predstavljeni u različitim formatima.
Sledeći koraci tima iz Teksasa su da testira konvertor na osobama sa afazijom i "izgradi interfejs koji bi im pomogao da generišu jezik koji žele da generišu“, objašnjava Hut.
Komentari (0)