Igre 
Pet godina od smrti Nebojše Glogovca: Nesuđeni psiholog koji je postao "princ glume"
Komentari09/02/2023
-12:36
Nebojša Glogovac, koji je ostvario neke od najupečatljivijih uloga u domaćim predstavama, serijama i filmovima, preminuo je pre pet godina na današnji dan.
Dok ga publika pamti kao "Dražu", "Goluba", "Hamleta", "Gavrila" i "Mladena", njegovi prijatelji i članovi porodice sećaju ga se kao čoveka velikog srca. Njegov otac, inače protojerej stavrofor Milovan Glogovac, u jednoj emisiji nedavno se prisetio odrastanja svog sina i spoznaje njegovog talenta.
"On je za porodicu predstavljao pre svega figuru sina, brata, supruga i oca. Verovatno mi ne bismo mogli da budemo objektivni zbog osećaja da je to naše dete. Da je stvarno vrhunski glumac shvatio sam kad je na Pulskom festivalu dobio nagradu za najbolju mušku ulogu u filmu 'Ustav Republike Hrvatske'", rekao je sveštenik.
Za tridesetak godina karijere, Glogovac je s podjednakim uspehom odigrao brojne uloge u teatru, na filmu i televiziji. Za maestralno iznete role, ovenčan je i gotovo svim glumačkim priznanjima, među kojima su i Sterijina nagrada, Zlatna arena, Car Konstantin, Nagrada grada Beograda, godišnje nagrade njegovog matičnog Jugoslovenskog dramskog pozorišta.
"Glogi je bio glumac koji je razumeo svaku reč, koji je odigrao na stotine uloga i u svaku je ulazio i izlazio kao da je za njega napisana", kazala je književnica i rediteljka Vida Ognjenović na promociji knjige "Glogi" Aleksandra Ðuričića.
Tanjug/Sava Radovanović
Lobanja, Šone, Šonsi, Glogi, Nebojša, Pančevac, i još mnogo imena i nadimaka imao je taj čovek koji je glumi, ali i svemu ostalom, dao i karakter i reč. Svoj, jedinstven, nepotkupljiv.
"Danas su teze zamenjene i u današnjem sistemu vrednosti dobrota se graniči sa glupošću. To je pogubno, i zato ćemo platiti danak, a tada ćemo morati da se vratimo pravim vrednostima jer su jedino one temelj ljudskog postojanja", isticao bi Glogovac.
Povezane vesti
Glumac, koji je ostavio neizbrisiv trag na glumačkoj sceni, umeo je da kaže i: "Život je kao olovka, svakog dana je sve kraći. Potrudite se da nešto lepo nacrtate dok ga još ima."
"Voleo bih da se za glumce praktično ne zna"
Rođen je 30. avgusta, 1969. u Trebinju, u porodici sveštenika Milovana i krojačice Milene Glogovac. Porodica se iz Trebinja preselila u Opovo, a potom Pančevo, gde je Nebojšin otac postao prota, 1977. godine.
Glumačku karijeru je započeo u Ateljeu mladih u Pančevu, a bio je i član Dečje dramske grupe RTS. Prvu ulogu dobio je u popularnoj seriji "Bolji život" (1987), gde je igrao školskog druga Slobodana Popadića.
Posle srednje škole je upisao studije psihologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu, ali se nakon dve godine predomislio i 1990. godine upisao glumu na beogradskom Fakultetu dramskih umetnosti u klasi profesora Vladimira Jevtovića, zajedno sa Natašom Ninković, Vojinom Ćetkovićem, Sergejom Trifunovićem, Nelom Mihailović i Borisom Pingovićem.
Nikada nije, kako je govorio, zamišljao svoju karijeru.
"Voleo bih da se za glumce praktično ne zna, da ih gledalac ne posmatra svestan njihove biografije i karijere... Volim da sam sluga u svom poslu, nije mi potrebna biografija i sve što ide uz to", izjavio je nekom prilikom Glogovac.
E-Stock/Konstantin Bajčetić
Na profesionalnu teatarsku scenu, stao je 1992. godine u predstavi Ateljea 212 "Velika pljačka" u režiji Dejana Mijača, a potom će u Mijačevoj režiji imati i prvu ulogu na sceni Jugoslovenskog dramskog pozorišta, čiji će potom postati član, i to u komadu "Lažni car Šćepan Mali". Nizaće se potom pozorišne role.
Na velikom platnu, debitovao je u filmu Bore Draškovića "Vukovar, jedna priča", a prvu glavnu ulogu ostvariće u "Ubistvu s predumišljajem" Gorčina Stojanovića.
Povezane vesti
"Do koske", "Munje", "Nebeska udica", "Bure baruta", "Kad porastem biću Kengur", "Sutra ujutro", "Hadersfild", "Žena sa slomljenim nosem", "Klopka" i "Krugovi", samo su neke od brojnih i maestralnih uloga na velikom platnu koje ostaju iza Glogovca.
Televizijska publika pamti ga po serijama "Porodično blago", "Moj rođak sa sela", "Vratiće se rode", "Vojna akademija", "Ubice mog oca", "Ravna gora"...
Poslednji put na pozorišnu scenu stao je kao danski kraljević u Šekspirovom "Hamletu" koji je režirao Aleksandar Popovski.
"Biti il‘ ne biti u našem čitanju i postavci je: biti je raditi, boriti se, delovati protiv nepravde, protiv sistema koji melje ili ne biti, to jest savijati kičmu, pristajati, živeti dosadan život, kao hrčak beskonačno vrteti točak dok piramide raste", reči su Glogovca, koji je poslednji put odigrao Hamleta 13. decembra 2017, da bi 9. februara 2018. stigla tužna vest da je preminuo posle kraće i teške bolesti.
Iste godine kada se publici predstavio kao danski kraljević, ljubitelji filma mogli su da ga vide u nagrađivanoj ulozi Vjeka Kralja u ostvarenju "Ustav Republike Hrvatske" Rajka Grlića.
Publika ga je posthumno gledala u "Južnom vetru", "Zaspanci za vojnike", kao i u filmu "Moj jutarnji smeh" i seriji "Pet".
Nebojša Glogovac je i prvi glumac koji je posthumno ovenčan prestižnom nagradom "Dobričin prsten". Glogovac je posthumno nagrađen i nagradom "Miloš Žutić" i to za naslovnu ulogu u pomenutoj predstavi "Hamleta".
"Vreme je naš najveći neprijatelj, nisu ljudi. Ljudi su prolazni kao i sve ostalo, ali vreme će uvek biti tu da vam oduzme sve. Godine, mladost, ljubav, sećanja, voljene osobe, a na kraju i vas. Vreme nikom ne prašta. Od vremena još niko pobegao nije", reči su Glogovca, koga je kolega i prijatelj Vlasta Velisavljević (1926-2021) nazivao princem glume.
Iza velikog glumca, pored velikih uloga, ostalo je i troje dece - sinovi Miloš i Gavrilo i ćerka Sunčica.
Komentari (0)