Četiri godine bez Nebojše Glogovca: "Ljudska duša nas razlikuje od životinja"

Komentari

Autor: Euronews Srbija

09/02/2022

19:27

Četiri godine bez Nebojše Glogovca: "Ljudska duša nas razlikuje od životinja" - Copyright E-Stock/Konstantin Bajčetić

veličina teksta

Aa Aa

"Duša je sve ono što nas vuče ka ljubavi, idealima, dobroti, čovekoljublju, empatiji. Ljudska duša je neka promisao, kosmička sila u nama koja nas čini bližim Bogu i razlikuje nas od životinja i čini nas višim bićima", govorio je priznati dramski umetnik Nebojša Glogovac, koji je preminuo na današnji dan pre četiri godine u 49. godini života.

Od Zlatka i Kaje do Draže i Goluba, od Vjeka do Hamleta, za tridesetak godina karijere, odigrao je Glogovac s podjednakim uspehom broje uloge u teatru, na filmu i televiziji. Za maestralno iznete role, ovenčan je i gotovo svim glumačkim priznanjima, među kojima su i Sterijina nagrada, Zlatna arena, Car Konstantin, Nagrada grada Beograda, godišnje nagrade njegovog matičnog Jugoslovenskog dramskog pozorišta.

"Glogi je bio glumac koji je razumeo svaku reč, koji je odigrao na stotine uloga i u svaku je ulazio i izlazio kao da je za njega napisana", kazala je književnica i rediteljka Vida Ognjenović na promociji knjige "Glogi" Aleksandra Ðuričića (Vukotić Media).

Lobanja, Šone, Šonsi, Glogi, Nebojša, Pančevac, i još mnogo imena i nadimaka imao je taj čovek koji je glumi, ali i svemu ostalom, dao i karakter i reč. Svoj, jedinstven, nepotkupljiv.

"Danas su teze zamenjene i u današnjem sistemu vrednosti dobrota se graniči sa glupošću. To je pogubno, i zato ćemo platiti danak, a tada ćemo morati da se vratimo pravim vrednostima jer su jedino one temelj ljudskog postojanja", isticao bi Glogovac.

Glumac, koji je ostavio neizbrisiv trag na glumačkoj sceni, umeo je da kaže i: "Život je kao olovka, svakog dana je sve kraći. Potrudite se da nešto lepo nacrtate dok ga još ima."

Rođen je 30. avgusta, 1969. u Trebinju, u porodici sveštenika Milovana i krojačice Milene Glogovac. Porodica se iz Trebinja preselila u Opovo, a potom Pančevo, gde je Nebojšin otac postao prota, 1977. godine.

Glumačku karijeru je započeo u Ateljeu mladih u Pančevu, a bio je i član Dečje dramske grupe RTS. Prvu ulogu dobio je u popularnoj seriji "Bolji život" (1987), gde je igrao školskog druga Slobodana Popadića.

Posle srednje škole je upisao studije psihologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu, ali se nakon dve godine predomislio i 1990. godine upisao glumu na beogradskom Fakultetu dramskih umetnosti u klasi profesora Vladimira Jevtovića, zajedno sa Natašom Ninković, Vojinom Ćetkovićem, Sergejom Trifunovićem, Nelom Mihailović i Borisom Pingovićem.

Nikada nije, kako je govorio, zamišljao svoju karijeru.

"Voleo bih da se za glumce praktično ne zna, da ih gledalac ne posmatra svestan njihove biografije i karijere... Volim da sam sluga u svom poslu, nije mi potrebna biografija i sve što ide uz to", izjavio je nekom prilikom Glogovac.

Na profesionalnu teatarsku scenu, stao je 1992. godine u predstavi Ateljea 212 "Velika pljačka" u režiji Dejana Mijača, a potom će u Mijačevoj režiji imati i prvu ulogu na sceni Jugoslovenskog dramskog pozorišta, čiji će potom postati član, i to u komadu "Lažni car Šćepan Mali". Nizaće se potom pozorišne role.

Na velikom platnu, debitovao je u filmu Bore Draškovića "Vukovar, jedna priča", a prvu glavnu ulogu ostvariće u "Ubistvu s predumišljajem" Gorčina Stojanovića.

"Do koske", "Munje", "Nebeska udica", "Bure baruta", "Kad porastem biću Kengur", "Sutra ujutro", "Hadersfild", "Žena sa slomljenim nosem", "Klopka" i "Krugovi", samo su neke od brojnih i maestralnih uloga na velikom platnu koje ostaju iza Glogovca.

Televizijska publika pamti ga po serijama "Porodično blago", "Moj rođak sa sela", "Vratiće se rode", "Vojna akademija", "Ubice mog oca", "Ravna gora"...

Poslednji put na pozorišnu scenu stao je kao danski kraljević u Šekspirovom "Hamletu" koji je režirao Aleksandar Popovski.

"Biti il‘ ne biti u našem čitanju i postavci je: biti je raditi, boriti se, delovati protiv nepravde, protiv sistema koji melje ili ne biti, to jest savijati kičmu, pristajati, živeti dosadan život, kao hrčak beskonačno vrteti točak dok piramide raste", reči su Glogovca, koji je poslednji put odigrao Hamleta 13. decembra 2017, da bi 9. februara 2018. stigla tužna vest da je preminuo posle kraće i teške bolesti.

Iste godine kada se publici predstavio kao danski kraljević, ljubitelji filma mogli su da ga vide u nagrađivanoj ulozi Vjeka Kralja u ostvarenju "Ustav Republike Hrvatske" Rajka Grlića.

Publika ga je posthumno gledala u "Južnom vetru", "Zaspanci za vojnike", kao i u filmu "Moj jutarnji smeh" i seriji "Pet".

Nebojša Glogovac je i prvi glumac koji je posthumno ovenčan prestižnom nagradom "Dobričin prsten". Glogovac je posthumno nagrađen i nagradom "Miloš Žutić" i to za naslovnu ulogu u pomenutoj predstavi "Hamleta".

"Vreme je naš najveći neprijatelj, nisu ljudi. Ljudi su prolazni kao i sve ostalo, ali vreme će uvek biti tu da vam oduzme sve. Godine, mladost, ljubav, sećanja, voljene osobe, a na kraju i vas. Vreme nikom ne prašta. Od vremena još niko pobegao nije", reči su Glogovca, koga je kolega i prijatelj Vlasta Velisavljević (1926-2021) nazivao princem glume.