Ekonomska kriza utiče na sve, ali ove četiri grupe građana bi mogle biti najviše pogođene

Komentari

Autor: Euronews Srbija

14/05/2022

14:08

Euronews

veličina teksta

Aa Aa

Ekonomski i socijalno najugroženije kategorije građana su radnici koji rade za minimalac, porodice sa više od četvoro dece, građani koji nemaju lične karte ili zdravstvene knjižice i građani koji su korisnici novčane ili druge vrste socijalne pomoći. To su zaključci godišnjeg izveštaja o stanju ekonomskih i socijalnih prava koje je predstavila inicijativa za ekonomske socijalna prava A11 u okviru manifestacije Dani socijalnih prava, koja se prvi put održava u Beogradu,

Srbija nema ni Strategiju socijalne zaštite, ni Strategiju za borbu protiv siromaštva, a izmene Zakona o socijalnoj zaštiti koje su najavljene pre šest godina – još nisu usvojene. Inicijativa A 11 analizirala je stanje ekonomskih i socijalnih prava u pet oblasti: rad i zapošljavanje, zdravstvo, obrazovanje, stanovanje i socijalna zaštita.

Danilo Ćurčić iz Iniciajtive A11 kaže za Euronews Srbija da svaka od ove četiri grupe ima različitu vrstu problema u ostvarivanju ekonomskih i socijalnih prava. On navodi da su, kada je kovid počeo, poslali predlog Vladi Srbije sa tim kako da se odgovori na kovid krizu na način koji bi pomogao onima koji su ugroženi i podsetio da je prva mera bila pomoć nezaposlenima sa evidencije Nacionalne službe za zapošljavanje.

"Sada se vidi veliki skok u ceni zakupa, tako da ćemo zaparavo na veliku stambenu potražnju i na rast cena sada imati dodatno otežanu mogućnost dolaska do pristojnog i adekvatnog stanovanja, dok s druge strane imamo problem sa manjkom socijalnih stanova, odnosno stanova koji se grade za jeftino stanovanje. Vidi se da novca, odnosno resursa ima u sistemu, ali se više puta ponavlja ta situacija da država odlučuje da te resurse troši na ona pitanja koja nisu suštinski prioritet u pogledu ostvarivanja ekonomskih i socijalnih prava onih koji su najugroženiji", smatra Ćurčić.

Radnici na minimalcu

On napominje da oko 400.000 građana u Srbiji živi od minimalne zarade i podseća da ona nije dovoljna ni da pokrije minimalnu potrošačku korpu, koja je opet statistička kategorija koja nije dovoljna za normalan i adekvatan život u Srbiji.

"To je jedan ozbiljan problem o kojem se konstantno i najviše priča, naročito kada počnu pregovori o ceni rada. Ti ljudi rade puno radno vreme, a ne mogu da pokriju ni minimalne troškove svojih porodica", ukazuje Ćurčić.

Iz Inicative A11 navode da status radnika u Srbiji, prema Zakonu o radu, imaju samo oni koji su zaposleni, odnosno oni koji imaju ugovor o radu. Zakon ne smatra da su radnici oni koji su angažovani po ugovorima o delu, privremenim i povremenim poslovima, oni koji su na dopunskom radu kao ni armija onih koji rade bez ugovora.

Ovi ljudi, stoga, često nemaju pravo na zdravstvenu zaštitu, na plaćeno bolovanje, na bezbednost i zdravlje na radu, niti druga prava iz radnog odnosa. Prema podacima iz Ankete o radnoj snazi iz 2021. godine, bez prava na zdravstveno osiguranje radi 115.900 radnika, bez prava na plaćeno bolovanje njih 154.200. Čak 21,5 odsto radnika ugrožava svoje psihičko i fizičko zdravlje radeći prekovremeno bez ikakve nadoknade, kako bi zaradili za osnovne potrebe.

Korisnici socijalne pomoći

Iznos novčane socijalne pomoći je oko 9.000 dinara, a Ćurčić napominje da se dodeljuje samo devet meseci u kalendarskoj godini, ukoliko je lice radno sposobno. Rezultati istraživanja su pokazali da socijalni radnici olako ukidaju ovo pravo građanima, jer se pozivaju na tzakozvanu "propuštenu zaradu", a to znači da oni procene da je neko mogao da radi i zaradi, a nije to učinio.

Prošle godine je usvojen Zakon o socijalnim kartama na koji civilni sektor ima mnogo primedbi, prvenstveno zbog toga što je uglavnom napravljen radi strože kontrole korisnika novčane socijalna pomoći i zbog toga što se njime obrađuje 135 podataka o ličnosti korisnika sistema socijalne zaštite, a ne da bi se proaktivnim merama došlo do bolje zaštite najugroženijih građana.

"To zapravo podrazumeva da za korisnike socijalne pomoći država ima jedan ogroman mehanizam kontrole, ne samo podataka već svih životnih okolnosti. Po Zakonu o socijalnoj zaštiti je predviđeno da se ljudi "skidaju" sa ove liste u nekim vremenskim intervalima u kojima se proverava njihov materijalni položaj, ali će sa primenom Zakona o socijalnoj karti, to biti moguće automatskom obradom podatka o ličnosti i algoritam će svakodnevo proveravati da li su svi korisnici u skladu sa kriterijumima", kaže Ćurčić.

On ističe da je ideja bila da zakon unapredi sistem socijalne zaštite, ali da se "krenulo nekako sa kraja".

"Prvo se stavlja taj alat koji će zapravo automatski skidati korisnike, a onda ćemo se, nadam se, baviti pitanjima iznosa socijalne pomoći, ograničenja u broju korisnika i slično. Zakon o socijalnim kartama je usvojen, ali za sada nema pomaka. Prema nezvaničnim informacijama taj zakon ni ne primenjuje, odnosno ne postoje tehnički kapaciteti u centrima za socijalni rad i drugim ustanovama socijalne zaštite da ga primene", kaže sagovornik Euronews Srbija.

Porodice sa više od četvoro dece

Zakon o finansijskoj podršci porodici sa decom propisuje da se pomoć dobija za prvo, drugo, treće i četvrto dete ali ne i za peto, ili za ostalu decu u porodici.

"Podaci iz popisa iz 2011. govore da u Srbiji ima 5. 700 porodica sa petoro i više dece, a da trećinu njih čine romske porodice, dok su u četvrtini tih porodica roditelji ili bez završene osnovne škole ili potpuno nepismeni. Dakle, posle četvrtog deteta dalje ne možete dobijati podršku, što opet naravno gura porodice koje imaju više od četvoro dece u dublje siromaštvo", napominje Ćurčić.

On ističe da to nije dakle nikakav veliki broj i da bi vrlo jednostavno moglo da se rešava kroz izmene Zakona o socijalnoj zaštiti i Zakona o finansijskoj podršci porodici sa decom, posebno zbog toga što popisni podaci pokazuju da je trećina porodica romskih, da u više od 2.000 su roditelji nepismeni i nezaposleni i to dovoljno govori koliko su ugrožene.

Osobe bez lične karte ili zdravstvenih knjižica

Neposedovanje ličnih dokumenata nije uvek, kako se to veruje, odlika nemara i neznanja građana. Naprotiv, zbog velikih migracija stanovništva, dugogodišnjeg izbeglištva i stalnih migracija unutar zemlje, ali i komplikovanih administrativnih procedura, nije mali broj ljudi koji nemaju uredna lična dokumenta. Zbog toga nemaju brojna ljudska prava, a i ono najvažnije – pravo na besplatno lečenje, koje nam je svima, kao građanima Srbije, garantovano Ustavom. Sve dok nemaju adresu prebivališta, građani ne mogu da dobiju ličnu kartu ili zdravstvenu knjižicu. Ovim su najviše pogođeni ljudi u situaciji beskućništva, Romi i interno raseljena lica.

"Interno raseljeni Romi, oni koji su najugroženiji žive u neforamlnim naseljima, bez mogućnosti pristupa adekvatnom stanovanju i bez mogućnosti prijave prebivališta u Srbiji, što naravno povlači probleme sa pristupom zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti i svemu ostalom. Suštinski su problemi često uvezani i to je jedna od stvari koju bi državni organi trebalo da imaju u vidu kada donose propise i javne politike koje bi trebalo da se bave ovim pitanjima i zapravo kada i kako planiraju odgovore na ovu novu krizu koja nas čeka", objašnjava Ćurčić.

On kaže da probleme sa ostvarivanjem zdravstvene zaštite najviše imaju Romi raseljeni sa Kosova, koji zbog problema koji se tiču uništenih ili oštećenih matičnih knjiga na Kosovu, a s druge strane i oni koji nikada nisu ni bili upisani. Uz izmene propisa koji su se dešavali pre oko sedam godina, postoje novi problemi u vanparničnim postupcima koji se vode za upis činjenice rođenja, a sve to otežava pristup pravima, jer nijedno ne možete da ostvarite bez dokumenata.