Sonja Kolačarić za Euronews Srbija: Moja karijera nije posledica predumišljaja, već unutrašnje potrebe za stvaranjem
Komentari26/03/2022
-21:18

Glumica Sonja Kolačarić, kako kaže, svojoj karijeri ne pristupa "s predumišljajem". Ipak, okolnosti su htele da je zapamtimo po kvalitetnim ulogama u sada kultnim ostvarenjima kao što su "Nebeska udica", "Belo odelo" i "Mrtav ladan".
Na radost ljubitelja filma i serija prekinula je dužu pauzu i vratila se, najpre u serijama "Tate", "Državni službenik" i "Jedini izlaz", dok je sada možemo videti i u filmu "Ključ", kao i drugoj sezoni popularne "Močvare".
Ponovo je stala i na "daske koje život znače" i to u grandioznom projektu Siniše Kovačevića "Godine vrana", a za Euronews Srbija, opisuje svoju ulogu Ljubinke u tom komadu kao prevashodno hrabre žene.

Milan Đakov
"Ona je žena koja rizikuje. Koja se žrtvuje radi ljubavi prema svojoj deci. Koja će stradati, da bi pokušala da zaštiti druge. Čija žrtva deluje besmislena, a zapravo, kada se pogleda dugoročno, donosi jedan dubok i ogroman smisao. Jer često stvari koje kad se pogledaju izbliza deluju sasvim drugačije nego kad se pogledaju izdaleka i to je Tajna kojoj treba ozbiljno pristupiti", kaže Kolačarić.
Za vas kao glumicu, koliko je važno kada se pojavi komad, kao što je "Godine vrana" Siniše Kovačevića, u kome je priča koncentrisana na sudbinu žena jer one ovde nisu baš tek samo dekor u muškom svetu?
Sve više se potencira žensko postojanje na sceni, kao i van nje, kao nešto od suštinske važnosti. A meni je, eto, to i tužno i smešno. To me podseti na strašan disbalans među polovima koji se, ljudskom greškom, dogodio. Kao da je žena, u muškom svetu, neko čudo, nešto novo i neobjašnjivo, na šta svet nije prosto sasvim spreman. Uvrnuto. Mislim da smo suviše grešili i tim greškama uveli polove u prostor u kome se oni više ne prepoznaju i ne dopunjuju, u Ljubavi; u njemu su oni sada, kao i čitav ostali svet - samo konkurencija i - konzumenti.
Šta biste naveli, u čemu je dobitna formula za uspeh kakav je ostvario i prethodni komad Kovačevića "Velika drama"?
Katarza. Siniša Kovačević se ne plaši ekstremne transparentnosti ljudskih emocija, a to je za balkanskog muškarca vrhunski ekskluzivitet.
Tanjug/Zoran Stanić
A u čemu je čar igranja epohe i to na sceni, pred publikom?
E sad stvarno ne znam. Po meni, epohu razlikuje jedino moda (čitaj : kostim). Ljudi su ljudi, gde
god i kad god.
Koju ste vi predstavu u skorije vreme gledali, a koja vam je potom danima bila u mislima?
Definitivno "Kind", na Festivalu igre. To je predstava belgijske kompanije Peeping Tom, koja mi

Beogradski festival igre/Promo
Dok svet "upada" u histeriju, pa se zabranjuju i mrtvi ruski velikani, možete li vi zamisliti
pozorište bez Dostojevskog, Čehova, Stanislavskog..?
Mogu. Od sveta se ništa drugo ni ne očekuje osim potpune retardacije. To je proces koji se
zakotrljao u nepovrat.
Publika kraj malih ekrana ima priliku da vas gleda u seriji "Močvara", za koju mnogi kažu da se izdvaja od drugih tog žanra. Šta je po vama njen kvalitet i da li biste se vraćali svom liku još par sezona?
Pogledala sam za sada samo tri epizode "Močvare" i moram priznati da mi se izuzetno dopalo to
što sam videla. Najsnažniji utisak mi je bio očigledan izvrstan timski rad između presudnih
sektora. U prevodu, Milena je napisala briljantan tekst, mi glumci smo ga zaoštrili interpretacijom, a Oleg nas je upakovao tako precizno, kao da smo se svi listom rodili u toj seriji.
Vrlo sam zadovoljna i sa radošću ću gledati dalje.
Koliko ste se tokom karijere vodili onim da gledate kako trošite svoje lice i dušu - dakle, onom tezom da se karijera ne gradi samo na odigranim, već i odbijenim ulogama?
Nisam preterano promućurna osoba i ne pravim dugoročne planove. Moja karijera nije posledica predumišljaja, već najobičnije unutrašnje potrebe za stvaranjem. Biram uloge i odbijam na osnovu zaključka umem li od materijala koji mi je ponuđen nešto, makar pristojno, da napravim.
I na velikom platnu izneli ste drugačije karaktere. Nedavno je bila premijera filma "Ključ", pa da li ste na prvu prihvatili ulogu u ovom ostvarenju koje se opisuje kao "srpski Da Vinčijev kod"?
Nisam. Trebalo je neko vreme da me ubede. Presudilo je to što je produkcija pozvala Marka Sopića, a potom i Jelenu Tvrdišić u projekat. Ubrzo potom sam upoznala i Nikolu Zdravkovića i Aleksu Jakonića I to mi je zaličilo na "dream team".
Za nama je Fest - koji film niste želeli da propustite, a koji niste uspeli da pogledate i sada
očekujete da stigne do bioskopa?
Ne gledam filmove na Festu, izbegavam premijerne gužve. Ja sam osobenjak i retko mi prijaju
gomile ljudi, pogotovo poznatih. Volim da se zavučem u bioskop sa običnim svetom, bez šminke, u trenerci i sa kokicama.
Ako me pitate za neki dobar film koji sam skoro pogledala, izdvojila bih svakako film "Don't look
up".
Komentari (0)