Evropa

Od odrastanja u getu do napuštanja univerziteta: Ko je zapravo Žordan Bardela, čovek koji bi mogao da ugrozi Makrona

Komentari

Autor: Euronews

28/06/2024

-

14:09

Od odrastanja u getu do napuštanja univerziteta: Ko je zapravo Žordan Bardela, čovek koji bi mogao da ugrozi Makrona
profimedia - Copyright profimedia

veličina teksta

Aa Aa

Bardelin put od napuštanja univerziteta do potencijalnog premijera zaprepastilo je mnoge, ističući njegov meteorski uspon za samo nekoliko godina.

Sa Žordanom Bardelom kao vodećom figurom, francuska desničarska partija Nacionalno okupljanje (RN) nanela je veliki poraz centrističkom savezu predsednika Emanuela Makrona, obezbedivši duplo više glasova na evropskim izborima ranije u junu.

Značajan poraz doveo je Makrona do neočekivanog poteza kada je raspustio skupštinu i raspisao vanredne parlamentarne izbore, zakazane za 30. jun i 7. jul.

Bardelina priča, pa samim tim i uspeh najbolji je dokaz uspešne kampanje političkog pripovedanja koju je organizovala desnica u toj zemlji, piše Euronews.

Rođen je 1995. u pariskom predgrađu Sen Deni, u stambenom kompleksu u kojem žive ljudi slabijih prihoda (poznatom kao "cite" na francuskom) od samohrane majke. Mladi politički vunderkind je tako sebe često opisivao kao "preživelog u grubom predgrađu punom droge i radikalnog islama", tačnije u getu.

"Kao i mnoge porodice koje žive u ovim naseljima, suočio sam se sa nasiljem i gledao kako moja majka ne može da sastavi kraj sa krajem“, rekao je on tokom intervjua za francuski TV kanal France 2 u aprilu.

Realnost je, međutim, malo drugačija.

Netačna priča o "self-made man"?

Detinjstvo Žordana Bardele bilo je podeljeno između stana njegove majke i očevog doma u mnogo imućnijem gradu Monmoransiju, u severnom predgrađu Pariza.

Njegov otac, koji je vodio firmu koja se bavila distribucijom pića i bio relativno dobrostojeći, izbrisan je iz Bardelinih priča u javnosti, rekao je Pjer-Stefan Fort, istraživački novinar koji je nedavno objavio kritičku neovlašćenu biografiju mladog političara.

"Bardela je uglavnom pohađao katoličke privatne škole. Kada je bio tinejdžer, otac ga je poveo na dugo putovanje u Sjedinjene Države. Kada je imao 19 godina, kupio mu je automobil Smart. Kada je imao 20 godina, dao je svom sinu stan u bogatom pariskom predgrađu Val d'Oaz. Ali sve se to nije uklapalo u politički narativ. Dakle, to je izbrisano“, rekao je Fort za Euronews.

Nedavna istraga Le Monda imala je za cilj da uđe u trag mladom Bardele u kvartu Sen Deni koji je postao centralni deo njegovog narativa o tome kako je sam sebe stvorio, ali bez uspeha.

Malo stanovnika se seća Bardele iz komšiluka, a nekolicina koji ga se sećaju ne znaju da li ga je posebno zanimala politika, odnosno da li je bio desničar.

Bardelino učešće u politici počelo je sa 16 godina kada se kao mladić pridružio Nacionalnom okupljanju (u to vreme poznatom kao Nacionalni front).

Čak i tada, Bardela je imao uglađeni izgled u javnosti - u odelima i sa sređenom frizurom.

"Jako rano, gospodin Bardela je shvatio da mora da bude nepokolebljiv da bi se popeo na lestvici“, rekao je biograf, pozivajući se na intervjue sa drugim članovima stranke koji su ga poznavali u ranim fazama njegove karijere.

profimedia

 

Nekoliko godina kasnije, Bardela je napustio univerzitet da bi se pridružio stranci sa punim radnim vremenom.

Bio je uzastopno regionalni odbornik, portparol i potpredsednik stranke pre nego što je sa samo 23 godine predvodio listu Nacionalnog okupljanja na evropskim izborima 2019. godine.

U novembru 2022. izabran je za naslednika Marin le Pen na mestu predsednika stranke krajnje desnice.

Trenutno je poslanik u Evropskom parlamentu i ozbiljan je kandidat za premijera Francuske ako njegova stranka osvoji apsolutnu većinu na predstojećim parlamentarnim izborima.

Prema Fortu, Bardelin meteorski uspon ima mnogo veze sa njegovom romantičnom vezom sa ćerkom nekadašnjeg savetnika RN-a, Frederika Šatijona - bivšeg predsednika Grupe za odbranu sindikata (GUD), krajnje desničarske studentske organizacije koju je francuska vlada raspustila u sredu.

Imidž u javnosti, prioritet broj jedan

Bardela je prva osoba koja je predvodila antiimigracionu stranku Nacionalno okupljanje koji nije član porodice Le Pen.

Marin le Pen je nasledila svog oca u partijskom rukovodstvu 2011. pre nego što ga je izbacila iz stranke 2015. u pokušaju da je udalji od njene najradikalnije, krajnje desničarske margine.

Ali njen mladi naslednik se pokazao kao veliki "ulov", podoban da privuče mlađu publiku da glasa za stranku.

Bardela je kultivisao svoju ličnost u medijima, televizijskim nastupima i pokazao se vešt na platformama društvenih medija - gde koristi trikove poput muzike u trendu, zvučnih efekata i ad hoc video klipova, koji su se pokazali kao plodno tlo za privlačenje mladih glasača.

Prema sopstvenim rečima, on koristi TikTok — gde ga prati nekoliko miliona ljudi — kao sredstvo "da se dopre do mladih koji su depolitizovani i politizovani putem društvenih medija“.

Ali kritičari ga optužuju da troši previše vremena na negovanje svog imidža u javnosti na račun upuštanja u ključna politička pitanja.

Levičarska evropska poslanica Manon Obri označila ga je kao "parlamentarnog duha", aludirajući na njegovo često odsustvovanje u poslednjih pet godina.

Tanjug/AP/Christophe Ena

 

Ovo odražava Fortova zapažanja koji ga je opisao kao kameleona.

"Jako se predomišlja i u stanju je da kaže desno, ali ide levo“, rekao je novinar.

"Kada razgovara sa mladim ljudima, predstavlja se kao borac za ženska prava, i borac protiv globalnog zagrevanja. On razume da su to važna pitanja za mlade. Ali kada pogledate njegove glasove u Evropskom parlamentu, shvatite da radi suprotno od onoga što govori na društvenim mrežama. Na primer, u nekoliko navrata je odbio da osudi poljsku zabranu abortusa“, ​​objasnio je novinar.  

Ali na kraju krajeva, "pravi šef je i dalje Marin Le Pen, a ne Žordan Bardela“, podseća Pjer-Stefan Fort.

"Oni rade kao duo, ali ako bi Bardela postao premijer, ona bi bila konsultovana o svim važnim svakodnevnim političkim odlukama“, rekao je on.

Komentari (0)

Evropa