Riječka "Gospođa ministarka", posle Pozorja, i u Beogradu

Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca iz Rijeke, nakon otvaranja 66. Sterijinog pozorja sa predstavom “Gospođa ministarka", gostuje i u Narodnom pozorištu u Beogradu 20. juna.

Adaptaciju, režiju i izbor muzike uradila je Tatjana Mandić Rigonat, rediteljka Narodnog pozorišta u Beogradu, a projekat je posvećen nacionalnoj prvakinji Oliveri Baljak koja ovom predstavom u ulozi Živke Popović slavi 40 godina umetničkog rada u HNK Ivana pl. Zajca.

"Gospođa ministarka", kultno delo srpskog komediografa Branislava Nušića, svoju poslednju premijeru u riječkom Kazalištu je imala pre 60 godina. Ova predstava otvara ovogodišnje Sterijino pozorje, a pozvana je i na mnoge festivale u regionu.

U predstavi se, između ostalih, koristi i pesma Momčila Bajagića po stihovima Dušana Kovačevića "Pada vlada" iz filma "Profesionalac" i kompozicija Dejana Petrovića "Vrteška".

U predstavi se govori ekavicom, a lektor i savetnica za scenski govor bila je dr Ljiljana Mrkić Popović uz pomoć glumice Vjera Mujović koja je bila saradnik.

"U briljantnoj i razigranoj režiji Tatjane Mandić Rigonat i izvrsnoj scenografiji Stefana Katunara, u izvedbi hrvatske drame riječkog HNK Ivana pl. Zajca nakon 60 dugih godina premijerno je odigrana Nušićeva `Gospođa ministarka`. Smeh, ponekad gorak, ostavio je duboki trag u publici koja je snažnim i srdačnim pljeskom i povicima `bravo` nagradila ovu izvrsnu predstavu koju smo dugo čekali", izvestio je Radio Rijeka nakon premijere.

Trag svetlosti koji traje

Sterijino pozorje u Novom Sadu do 26. juna u takmičarskom programu predstavlja deset predstava u selekciji Milivoja Mlađenovića, a objedinjenih sloganom "Zlu vremenu. Osim predstava iz Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine u glavnom programu, 66. Sterijino pozorje nudi i tri produkcije u međunarodnom programu "Krugovi" i dve predstave u off programu.

Pozorje je sinoć, svečanom besedom otvorio dramski umetnik Svetozar Cvetković.

"Ovaj grad Novi Sad i ovaj prostor - Srpsko narodno pozorište, uspeli su da sačuvaju jedini svetao mrak naše prošlosti kao zalog za sadašnjost ali i budućnost, i to ne samo scenske umetnosti već našeg bitisanja i duhovnog identiteta. Mrak u kome svoj trag svetlosti ostavljaju i Stupica i Mira i Bojan, i Šalajić, i Kvrgić, i Polić, Jovanović i Ristić, Mijač i Brajović, Kovačević i Kovačević, Zijah i Dino, Pašović i Nadarević, Gardinovački, i Peca i Petrović i Ejdus, i Stefanovski, pa Unkovski, Ristanovski, Stojanovski, Đorčev, Radmilović, Stojković, Kralj jedan i jedini Petar, ali i Ljuba isto jedini.

Tika, i Pleskonjić i Stanić, pa Badža, Rale, Olivera i Rade, Vitez, Inga, Pere Martinović a i njen tata, Pleša, Žigon, Milena, Kavaca, Boris i Jaca, Đuza, Daf i Katica, Tomi, Nelević i Bane Popović, Petrovci i Meljihat, Dragica Tomas i Šova, Relja, Jagoš, Biljana S. i Milena M., Romčević, Mićanović, Bojković, Žutić, Torlaković Sale i Čupe, Petrić, Crnobori, Berček, Manojlović, Karanović, Gaga i Milena, Brik i Rade, Banjac, Ulmanski, Glogi, Marinko, Žuća i Feđa, Mira Furlan…

Tanjug/Jaroslav Pap

I ko sve nije tu u jedinom svetlom mraku za koji se rađamo i nestajemo, za koji tako iracionalno živimo i kome trag svoj ostavljamo. Taj trag je pozorište, taj trag je Pozorje, koje traje… E, u to verujem, verujte mi i vi", poručio je Cvetković.