Igre 
Svevremeni kralj komedije: 400 godina od rođenja Molijera
Komentari15/01/2022
-08:08
Teatri širom sveta obeležavaju danas, 15. januara, 400 godina od rođenja jednog od najpoznatijih dramskih pisaca - Molijera, koji je ostavio neizbrisiv trag u istoriji pozorišta, kakav su pre njega iscrtali Aristofan, Plaut i Šekspir.
Molijer, za čiji se rođendan podrazumeva datum njegovog krštenja, budući da nema svedočanstava o njegovom rođenju, napisao je neke od najuticajnijih komedija u istoriji pozorišta, a svojevremeno je bio i jedan od vodećih francuskih glumaca, reditelj predstava i teoretičar drame 17. veka.
Molijer je afirmisao potencijal komedije kao ozbiljne i fleksibilne umetničke forme. Takođe je napisao veliki broj pastorala i drugih igranih sadržaja, kao što su bili njegovi popularni komični baleti, koji su se oslanjali na kompleksnu scensku mašineriju.
Uključivao je rimovanje u svoje tekstove, na sličan način kao što je to ranije rađeno sa tragedijama, pritom im dajući opuštenost koju ima svakodnevni govor.
Wikipedia
Među njegovim najvažnijim kraćim komadima su: "Zaljubljeni lekar", "Barbujeova ljubomora", "Umišljeni rogonja" i "Versajske improvizacije", dok se među dužim delima ističu "Mizantrop", "Don Žuan", "Tartif", "Na silu lekar", "Žorž Danden", "Učene žene" i "Umišljeni bolesnik".
Kraljev miljenik
Rođen je kao Žan Batist Poklen u porodici pariskog trgovca nameštajem i dvorskog tapetara Žana Poklena. Molijer je studirao prava i diplomu stekao 1642. ali nije želeo da se bavi ni pravom, ni očevim biznisom.
Umesto toga, sa porodicom Bežar osnovao je 1643. pozorišnu trupu "Illustre" teatar, a najstarija ćerka njegovih partnera Medlin Bežar postala mu je ljubavnica.
Povezane vesti
U isto vreme preuzeo je pseudonim Molijer, a u narednih dvanaest godina putovao je sa trupom širom Francuske, bruseći svoje veštine kao glumca, reditelja, upravnika i dramskog pisca.
Vratili su se u Pariz 1658. i igrali pred kraljem Lujem XIV koji je bio toliko oduševljen, da je njegov brat postao Molijerov ktitor, a on i njegove kolege postali glavni zabavljači vladara.
Wikimedia/Rlbberlin
Veliku popularnost stekao je sa "Smešnim preciozama" (1659) i "Uobraženim bolesnikom" (1673) napredujući od nadarenog adaptera italijanskih predstava u pravog šoumena i pisca čija su dela imala trajan odjek, poput tragedija.
Međutim, kako je rastao njegov uspeh, sticao je i veliki broj neprijatelja, naročito među sveštenstvom, koji su tumačili neke od njegovih komedija kao napad na crkvu.
Nisu ga volele ni mnoge kolege, kojima je smetao ugled i zaštita s vrha kojom je mogao da se pohvali, a Molijer je na njihove kritike često odgovarao tako što ih je ubacivao kao likove u svoje drame.
"Molijerova kuća"
Oženio se 1662. godine Armandom Bežar, 19-godišjom glumicom koja je bila ili Madlenina sestra ili ćerka. Imali su jedno dete - Espri Madlen i turbulentan brak tokom kog su se više puta razilazili i mirili.
Krejem šezdesetih godina sedamnaestog veka dobio je bolest pluća od koje se nikad nije oporavio, iako je nastavio da piše, glumi, režira i upravlja trupom, s podjednakom energijom kao i pre.
profimedia
Povezane vesti
Međutim, podlegao joj je 17. februara 1673. nedugo nakon što je izgubio svest na četvrtom izvođenju "Uobraženog bolesnika", a četiri dana kasnije sahranjen je na Groblju svetog Josifa.
Crkveni velikodostojnici odbili su da održe opelo niti su dozvolili formalnu sahranu.
Sedam godina kasnije kralj je objedinio njegovu trupu sa jednom konkurentskom i od tada, Francuski nacionalni teatar - Komedi Franseze - postaje poznat kao Molijerova kuća.
Nova postavka "Tartifa"
U čast godišnjice Molijerovog krštenja, Komedi Fransez, postavlja novo čitanje "Tartifa", predstave koja je izazvala žestoku osudu u Katoličkoj crkvi i umalo mu okončala karijeru, a cele ove godine na sceni će biti upravo Molijerovi komadi.
Iako je prvu verziju "Tartifa" odobrio lično Luj XIV 1664. godine, ta satira o katoličkim zilotima izazvala je pravi zemljotres među konzervativcima i predstava je zabranjena.
Međutim, Molijer nije odustajao. Prepravio je tekst tako da objasni da mu na meti nisu ni religija ni pravi vernici, nego licemerje onih koji se kriju iza lažne pobožnosti.
To mu je pošlo za rukom i 1669. je nova, produžena verzija predstave u pet, umesto u tri čina, a stručnjaci smatraju da je upravo zahvaljujući njoj, Molijer stekao status klasičnog pisca, još pre njegove smrti.
"Molijer je bio briljantan u tome: imao je osećaj za priliku i dar improvizacije", kaže Žorž Forestije, specijalista za dela velikog dramskog pisca i profesor Sorbone u penziji.
Wikimedia/Moliere & John Watts
Zahvaljujući njemu i njegovoj koleginici Izabel Grele Komedi fransez postaviše predstavu koja je bliksa originalnom tekstu što je više moguće, a režiju su poverili uglednom belgijskom reditelju Ivi van Hoveu.
"Tartif" je bila jedna od prvih komedija u Francuskoj koja je napustila stereotipne likove i uronila u sadašnji trenutak i aktuelne teme kao što su obrazovanje žena, sloboda unutar braka, fanatizam i moda.
Iako se konzervativci nisu slagali, dobio je veliku podršku kralja i njegovih dvorjana.
"Kada je Molijerova karijera napredovala, kralj je bio u dvadesetim godinama života", objašnjava za Guardian Marin Sošije, koja je na svojim postdoktorskim studijama proučavala njegov razvoj.
"Molijer se obraća mladoj publici na sudu i među buržoazijom i vrlo je progresivan za tu eru", dodaje ona.
Stručnjaci objašnjavaju da dramski pisac nije bežao od kontroverzi kako bi probudio interesovanje za svoje predstave, a u tome je čak sarađivao sa štampom.
Naime, kada je njegova predstava "Škola za žene" naišla na relativno blage kritike u određenim krugovima, iskoristio je priliku da u dogovoru sa jednim novinarom koji mu je bio prijatelj, namerno rasplamsa polemiku o komadu, a zatim kritičarima odgovorio novom predstavom - "Kritika škole za žene" u kojoj je ismejao svoje protivnike.
"Zahvaljujući svojoj strategiji i logici konstantne inovacije, postigao je uspeh koji je bio neobičan za to vreme i cementirao njegov status i nakon smrti", objašnjava Sošije.
Komentari (0)