Tramp, Putin i Si za istim stolom: Stvaranje novog svetskog poretka ili privremeno približavanje tri velike sile?
Komentari
Prvi put za istim stolom našli su se Donald Tramp, Vladimir Putin i Si Đinping. Lideri Sjedinjenih Američkih Država, Rusije i Kine sastali su se u kineskom Šenženu, na marginama samita APEK-a, a njihov susret privukao je pažnju svetske javnosti.
Razgovori su završeni deklaracijom o strateškoj stabilnosti, reformi Ujedinjenih nacija, energetskoj saradnji i opasnostima od nuklearnog sukoba. Ipak, konkretnih dogovora o ratovima u Ukrajini i Iranu nije bilo. Zbog toga se postavlja pitanje da li je susret trojice lidera zaista promenio odnose na svetskoj političkoj sceni ili su očekivanja bila veća od njegovih stvarnih dometa.
Da li je reč o nagoveštaju stvaranja novog svetskog poretka ili samo o privremenom približavanju lidera čiji se interesi i dalje značajno razlikuju? I da li Evropa postaje sve manje važan činilac u razgovorima o globalnoj bezbednosti? O tim pitanjima za Euronews Srbija govorili su spoljnopolitički analitičar Stefan Srbljanović i Branimir Đokić.
Đokić ocenjuje da je sam susret istorijski, pre svega zato što su se tri lidera prvi put našla za istim stolom, ali smatra da konkretni rezultati nisu bili ni očekivani.
"Ovo jeste istorijski susret, jer su se prvi put sastala trojica ovih lidera, ali ništa istorijski se zapravo nije dogodilo. Na jednom sastanku ne mogu da se reše kompleksni problemi koji te države opterećuju godinama, a nekada i decenijama“, smatra Đokić.
Prema njegovoj oceni, jedno od ključnih pitanja zbog kojih je Rusija učestvovala na sastanku jeste ograničavanje nuklearnog naoružanja i sprečavanje nove trke u razvoju nuklearnih bojevih glava.
"Amerikanci i Rusi žele da se nuklearno naoružanje ograniči, jer imaju najveće arsenale i nemaju razlog da ulaze u novu trku. Kina, međutim, ima znatno manje nuklearnih bojevih glava i ne želi da pristane na ograničenja dok ne dostigne približan nivo SAD i Rusije. Kinezi praktično poručuju da mogu da razgovaraju o ograničenju, ali da i Amerikanci i Rusi prethodno moraju da smanje svoje arsenale“, objašnjava Đokić.
On podseća da pregovori o kontroli nuklearnog naoružanja traju decenijama i da nijedna velika sila nije spremna lako da se odrekne strateške prednosti koju poseduje.
Tanjug/AP
"To su pitanja na koja nema lakog odgovora. Prvi razgovori o ograničenju nuklearnog oružja počeli su još u vreme Niksonove administracije, a intenzivirani su tokom Reganove. Tek kasnije došlo se do prvih sporazuma. Zato ne treba očekivati da se tako kompleksno pitanje reši jednim sastankom“, kaže Đokić.
Poređenja susreta u Šenženu sa Jaltskom konferencijom iz 1945. godine otvorila su i pitanje mogućeg novog rasporeda svetske moći. Ipak, Stefan Srbljanović smatra da takva poređenja nisu sasvim opravdana, iako ukazuju na promene koje su se dogodile u međunarodnim odnosima.
"Već sam ranije govorio da svet više ne počiva na četiri stuba na koja smo navikli - Moskvi, Vašingtonu, Pekingu i Briselu. Danas se sve više svodi na tri centra moći: Rusku Federaciju, Sjedinjene Američke Države i Narodnu Republiku Kinu. Evropska unija je, nažalost, sve manje prisutna u najvažnijim razgovorima o globalnim odnosima“, ocenjuje Srbljanović.
On ističe da sličnosti sa Jaltom postoje pre svega u simbolici i načinu na koji javnost doživljava susret, ali da su istorijske okolnosti potpuno drugačije.
"Poređenja sa Jaltom jesu prisutna, naročito zbog rasporeda sedenja i činjenice da su se tri velike sile našle za istim stolom. Međutim, okolnosti nisu iste, niti su učesnici na istim pozicijama kao tada. Evropske unije, koja bi prirodno trebalo da bude jedan od važnih aktera, u tim razgovorima praktično nema“, navodi Srbljanović.
Dodaje da je za razumevanje ovog susreta važno imati u vidu dugogodišnje nastojanje američke spoljne politike da spreči preterano približavanje Moskve i Pekinga.
"Jedna od osnovnih doktrina američke spoljne politike jeste da ne dozvoli da se Rusija i Kina toliko zbliže da zajedno mogu da ugroze američke interese. Zato ove razgovore treba posmatrati i kao pokušaj da se rivalstvo i konkurencija zadrže u kontrolisanim okvirima, kako ne bi došlo do njihove eskalacije“, objašnjava Srbljanović.
Tanjug/AP
Iako je kineski predsednik poručio da saglasje tri velike sile može biti važan preduslov očuvanja mira, Đokić upozorava da deklaracije i političke poruke ne treba poistovećivati sa konkretnim sporazumima.
"Opasnost od nuklearnog sukoba jeste relativno mala, ali nuklearnog oružja i dalje ima previše. Svaka sila želi da ga ima što više, a nijedna se nije spremna lako odreći svoje pozicije. Što se tiče interesnih sfera, to je zastareo koncept. Ne bih voleo da se toliko priželjkuje nova Jalta, jer ona nije predstavljala ono što se danas često misli. Jalta nije bila dogovor o podeli interesnih sfera, već o zonama okupacije nacističke Nemačke i održavanju slobodnih izbora. Staljin je taj dogovor izneverio, što je doprinelo početku Hladnog rata“, podseća Đokić.
Kada je reč o tome ko je najviše profitirao od susreta, Đokić smatra da je najveći politički dobitak ostvario Vladimir Putin.
Prema njegovoj oceni, ruski predsednik je dobio priliku da pokaže da Rusija nije međunarodno izolovana, uprkos ratu u Ukrajini i sankcijama Zapada.
"Mislim da je Putin najviše profitirao. Pokazao je da posle pet godina rata u Ukrajini može da sedi sa svetskim liderima i da razgovara sa njima kao ravnopravan sagovornik. Si Đinping je, sa druge strane, pokazao da Kina može da ugosti najveće svetske lidere i da se pozicionira kao posrednik u međunarodnim odnosima. Sve u svemu, ostao je dobar PR, ali konkretnih dogovora nije bilo“, ocenjuje Đokić.
On posebno ukazuje na najavljenu reformu Ujedinjenih nacija, podsećajući da su upravo velike sile među glavnim preprekama promenama koje bi mogle da umanje njihovu moć u Savetu bezbednosti.
Tanjug/AP/Ng Han Guan
Srbljanović, međutim, smatra da susret ne treba posmatrati isključivo kroz prizmu političkog marketinga. Iako će svaki od lidera razgovore iskoristiti za sopstvene unutrašnjopolitičke potrebe, njihov značaj vidi u činjenici da su tri najuticajnije države sveta nastavile direktnu komunikaciju.
"Svaki razgovor je lekovit. Ne verujem da su se ti ljudi sastali slučajno, već da su došli sa određenim ciljevima. Naravno da će svaka strana iskoristiti susret za svoje unutrašnje političke potrebe, ali mi treba da gledamo konkretne posledice i ono što iz tih razgovora može da proizađe“, kaže Srbljanović.
Prema njegovim rečima, svet je danas međuzavisniji nego ikada, a odnosi između tri velike sile ne određuju samo globalnu bezbednost već i svakodnevni život građana širom sveta.
"Najveći deo svetske ekonomije, najveće vojske i najvažnija diplomatija nalaze se upravo u tim državama. Zato ne možemo ostati nemi na ono što se tamo dešava. Svaki razgovor je bolji od situacije u kojoj razgovora nema“, ističe Srbljanović.
Upravo kontrolisanje međusobnog rivalstva, smatra on, može biti jedan od najvažnijih rezultata sastanka, čak i ako nije došlo do potpisivanja velikih sporazuma.
"Rat nije samo vojni ili nuklearni sukob. Postoje trgovinski ratovi, carine, ekonomska ograničenja i borba za resurse. Sve to osećaju i obični građani. Zato je važno da se taj sukob velikih sila zadrži u kontrolisanim okvirima i da ne dođe do dalje eskalacije“, objašnjava Srbljanović.
Jedno od pitanja koje je posebno obeležilo susret u Šenženu jeste i sve očiglednija marginalizacija Evrope u razgovorima o globalnoj bezbednosti. Dok su Tramp, Putin i Si Đinping razgovarali o strateškim odnosima, evropski lideri nisu bili za istim stolom.
Đokić smatra da je razlog za to pre svega nedostatak jedinstvenog centra političke moći u Evropskoj uniji.
"Na to pitanje je najbolji odgovor dao Henri Kisindžer još pre četrdesetak godina, kada je pitao: 'Koji je telefonski broj Evrope? Koga ja da pozovem?' U Vašingtonu, Pekingu ili Moskvi znate ko donosi odluke. U Evropi je vlast disperzivna, jer Evropska unija još nije federalna država“, kaže Đokić.
Ipak, ukazuje na to da odsustvo evropskih lidera sa samog sastanka ne znači da je Evropa potpuno isključena iz daljih razgovora.
Detaljan prilog pogledajte u videu na početku teksta ili na našem Jutjub kanalu.
Bonus video:
Komentari (0)