Džomić: U temeljnom ugovoru je sve po zakonu. SPC traži ista prava kao i druge verske zajednice

U Temeljnom ugovoru nema ništa sporno, sve je usklađeno sa zakonom, tvrdi otac Velibor Džomić i ističe da SPC u Crnoj Gori tim ugovorom samo traži ista prava kao i druge verske zajednice. Posle javno plasiranih pravno neutemeljenih i potpuno neosnovanih teza i ideja određenih, kako navodi, pravnih savetnika i konstituenata izvršne vlasti o ”ratifikaciji” Temeljnog ugovora između SPC i Crne Gore, Džomić, koji je bio neposredno uključen u njegovu izradu, ističe da posle svega javnost, ipak, treba da zna da je na Predlogu temeljnog ugovora radilo 10 pravnika - pet iz vlade i pet iz Crkve.

Predloženi ugovor, kaže, ima devet strana teksta, 20 članova i preambulu i nigde se ne pominje izraz ”tradicionalna Crkva”, niti, pak, pridev ”tradicionalan” ili ”tradicionalna”. Ističe i da se Ugovorom ne zabranjuju rad i delovanje bilo koje verske zajednice, pa ni nekih nevladinih organizacija koje se u javnosti prikazuju kao verske zajednice.

Kao sporan je, navodi, istaknut ”jedan deo preambule” i to zbog, kako se tvrdi, ”istorijske konotacije koja može da zabrine jedan deo građana”.”Istorijska konotacija” u preambuli ugovora uopšte ne predstavlja novost, niti, pak, "monopol SPC”, navodi Džomić i ukazuje da je član 7 tog predloga napisan još 2012, kada je dostavljen tadašnjoj vladi.

Taj član, koji se navodi kao sporan, Džomić objašnjava, propisuje uknjižbu neupisanih nepokretnosti na Mitropoliju i eparhije kojima pripadaju.

"Navedena odredba se tiče prvog katastarskog upisa i to samo u nekoliko katastarskih opština na severu Crne Gore u kojima još nije završen geodetski premer i prvi upis svojinskih prava na osnovu zakona", kaže Džomić.

U pitanju je, pojašnjava, proces koji traje decenijama i koji još nije završen.

Napominje da ni u ovom slučaju nema nikakvog ”monopola za SPC”.

Neradni dani za tri sveca

Džomić i za član 10 Ugovora, koji se takođe navodi kao sporan, a koji govori o verskim praznicima, ističe da nikome iz Crkve nije palo na pamet da verske praznike ugovorom proglasi za državne.

Cilj je da se, upravo uvažavajući pravoslavne vernike, za tri velika i važna pravoslavna verska praznika - Svetoga Savu, Svetoga Vasilija Ostroškog i Svetog Petra Cetinjskog - pravoslavnim vernicima omoguće, onoliko koliko je to moguće kao i u slučaju drugih, zakonom propisanih, praznika, neradni dani radi zadovoljenja njihovih verskih potreba.

Ni tu, dakle, nema nikakvog ”monopola za SPC”, piše Džomić i kao primer navodi pripadnike muhamedanske vere, kojima je takvim ugovorom sa Islamskom zajednicom u Crnoj Gori priznato pravo da se ”zaposlenima kod poslodavca omogući u skladu sa aktima poslodavca mogućnost korišćenja odmora u toku radnog vremena radi ispoljavanja verske molitve koja se vrši petkom ”Džuma namaz”.

Džomić konstatuje da, ako ne mogu da se ugovorom uvaže verske specifičnosti, onda ugovori države sa crkvama i verskim zajednicama nemaju nikakvog smisla.

Naveo je da nije na njemu da nagađa da li u ovom trenutku nadležni predstavnik države Crne Gore hoće ili neće da potpiše Temeljni ugovor sa SPC. Ipak, ističe, mora da kaže da su “besmislene tlapnje o navodnoj obavezi da se Temeljni ugovor usvoji na vladi pre zaključivanja”, jer nije predviđeno ni Poslovnikom vlade.

Pravnim savetnicima sugeriše da pročitaju Bečku konvenciju o ugovornom pravu.

“Temeljni ugovor između Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve nije međunarodni ugovor, a odnos Crne Gore i Srpske Pravoslavne Crkve nije međunarodni odnos u smislu važećih pravnih akata. Pametnome dosta”, zaključio je Džomić u autorskom tekstu za podgorički portal IN4S.