Nik Kejv otkrio koju svoju pesmu najviše voli: "Plakao sam od lepote, kad sam je prvi put odsvirao tadašnjoj devojci"

Australijski muzičar Nik Kejv ocenio je da je "Ghosteen" (2019) najbolji album, po bilo kom merilu, kog je ikada snimio njegov sastav The Bad Seeds, dok je pesma koju najviše voli "Sad Waters" sa "Your Funeral My Trial" (1986).

"Plakao sam zbog njene neuhvatljive lepote, kad sam je prvi put odsvirao mojoj tadašnjoj devojci Elizabet. Mislim da je ‘From Her To Eternity’ verovatno najbolja rana pesma The Bad Seeds, prvenstveno zbog izuzetno ekscentričnog sviranja gitare Blikse Bargelda", napisao je Kejv na svom blogu "The Redhand Files".

Odgovarajući na molbu novopečenih poštovaoca, koji su ga otkrili nakon nedavnog gostovanju u podkastu Luija Teroa, da ih listom pesama bolje uputi u svoje stvaralaštvo, Kejv je odgovorio da nije najbolja osoba za to, jer su mu pesme vrlo lične i nema jasan uvid koje su dobre, a koje nisu.

"Na primer, mislim da je ‘Brompton Oratory’, snimljena iz jednog pokušaja na Kasiju nađenom u jeftinjarskoj prodavnici, daleko bolja pesma od ‘The Mercy Seat’, za koju su bili potrebni meseci pisanja, nedelje snimanja i više 'producenata' da je izmiksaju", priznao je Kejv.

Pevač je, između ostalog, naveo da su možda stihovi "The Spinning Song" dobri koliko on to ume, ali da ostaje bolećiv prema "amfetaminskom pesničkom ludilu 'The Curse of Millhaven"". 

Kejv je priznao da bi iz čitavog niza složenih, nostalgičnih i drugih razloga radije slušao album "Nocturama" (2003) nego "Dig, Lazarus, Dig!!!" (2008), dodavši da je sve to "vrlo subjektivno, super zbunjujuće i podložno raspravi", i da se dosta njegovih dugogodišnjih poštovalaca ne bi složilo sa njegovim izborima.