Kolumna "Politika kao sudbina": Dijaspora i “dijaspoćacija”
Komentari
Američkim novinarima 1999. ni pod NATO bombama nije bilo teško da u Beogradu nađu sagovornike, pogotovo među prozapadnim aktivistima. No među tim stranim novinarima je bilo i onih koji su devedesetih imali priliku da dobro upoznaju srpske prilike, pa se Majklu Dobsu iz Vašington posta jednom oteo nestrpljiv uzdah kada je po hiljaditi put morao da sluša da su mnogi Srbi i pod bombama ostali verni Miloševiću jer im je RTS isprao mozgove:
"Ne bih rekao. Jer identično misle i Srbi u Kanadi. A njima nije RTS ispirao mozak".
Nisam zapamtila odgovor elokventne NVO službenice, ali sam se Majkla setila dok sam čitala kako se vatrene pristalice Studentske liste u Vankuveru žale na "dijaspoćacije". Čitalac sigurno već pogađa da su "dijaspoćaci" oni Srbi u Vankuveru kojim N1 i Nova S nisu "isprali mozak", ili im mozak nije bio dovoljno izložen opozicionim medijima da bi izborne noći glasali za Studentsku listu.
Za onaj deo naše dijaspore koji sebe smatra prosvećenim i progresivnim, "dijaspoćaci" su "čudan fenomen". Što su čudni? Zato što je na njih neprimenjiva davno smišljena i široko raširena formula po kojoj je u Srbiji samo ucenjen, potplaćen i nadasve glup narod za vlast, a tu se obično misli na narod koji nije imao dovoljno uvida u medijske sadržaje Junajted grupe.
Čudni su "Drugoj dijaspori" koja, po uzoru na "Drugu Srbiju", sunarodnike sa suprotnim uverenjima obično smatra "tupavim" i politički nepismenim (a nekad, po uzoru na uzore iz domovine, i nemoralnim). Jer se računa da su domaći "ćaciji" barem nečim ucenjeni, potkupljeni, ili samo pokvareni, to se uzima kao gotova stvar. A nerešiva jednačina su ovi na Zapadu, koji "rade za dolare i niko ih ne ’vabi’ državnom službom, niko ih ne ucenjuje ugovorom za stalno, niko ih ucenjene ne voda po skupovima". Taj tip ćacija neće posle nikome moći da se "vadi" da su "morali" da budu "ćaci", dakle idioti. Jer je "ćacispora", u stvari, jednostavno "tupava". Nema čak ni "taj kapacitet da pošalje prijavu za glasanje", pa verovatno neće uspeti ni da postanu Vučićevi "korisni idioti". Oni su, eto, "samo idioti".
Umišjena elita "Druge dijaspore" ih još smatra i "bednim u glavi" jer je "siromaštvo materijalno stanje, a beda je stanje duha i svesti". Smatra ih i neobrazovanim, egocentričnim i sebičnim ljudima, koji često "nisu razvijeni mnogo dalje od zadovoljavanja primarnih instinkta". A među njima ima i tako užasnih likova kojim zna da izleti, "Zar za Milu Pajić da glasam"! E to tek izaziva negodovanje i zgražanje "Druge dijaspore".
Poseban problem je to što ih ne možeš uvek odmah prepoznati! Izgleda da je "ćacispora" ćutljiva prema onima koji podržavaju promene, tako da je nije uvek lako uočiti i prepoznati.
Domaće pumpadžije terciraju "Drugoj dijaspori". A ionako ih nerviraju strani penzioneri u Srbiji, koji su "posebna priča. Krckaju strane penzije ovde, obilaze banje itd o trošku države i slave Vučića". Drugim rečima, "strani penzioneri" sa parama nisu ništa bolji od domaćih penzionera što glasaju za Vučića, onih koji nemaju para ali samo zbog političkog slepila zaslužuju posebno mesto u paklu i valjalo bi im nekako oteti pravo glasa.
Ako se i ja sa umišljene visine sada rugam prvoj ili drugoj dijaspori, praštajte. Jer zapravo pokušavam da kažem da sada nije mnogo drukčije nego što je bilo 1999. Jer su iste podele među nama. No iako se delimo sa istim besom kao i tada, zapravo smo jedan narod, srpski narod, i ovde i tamo. I nije se moguće rugati jednima, a da se ne rugaš samom sebi. Jer se Srbi, kao i sav ostali svet, razlikuju po političkim uverenjima, po mestu življenja, po klasnoj osnovi, po školskoj spremi, po dijalektu i naglasku, po mestu rođenja...
A ne po tome ko je kome isprao mozak. I ko je "ćaci", a ko "ne-ćaci".
Pogotovo što ni "ćaciji" nisu u ovoj raspravi ostali dužni "ne-ćacijima". Smesta su elitu iz Vankuvera počastili nazivima "dijaspoustaše" i "ustašspora". Valjda da dokažu da smo svi u biti isti, gde god da živimo.
P. S. Iako Majkl Dobs, kome je otac bio britanski konzul u vreme SFRJ, nije delio mnoge rasističke predrasude zapadnog javnog mnjenja protiv Srba, ne može se reći da je imao mnogo razumevanja za srpske nacionalne interese. Da se ne lažemo, mislio je da bi i za nas, kao i za druge YU narode, bilo bolje da smo bombardovani sedam godina ranije, umesto kasnije. Nije to pisao, ali privatno nije ni krio.
Barem deceniju ga nisam videla, možda bi sada, posle više od decenije Vučićeve Srbije prema nama bio još strožiji? Ne znam.
Ali volim da mislim da sada više nije mnogo bitno šta strani novinari o nama misle.
Eto, barem to.
Komentari (0)